Posred prsiju planina težina
ni riječ iz usta
ne može van
iskustveno mirujem
sanjajući san budnih
misli su okrznuvši me
ostavile znak
vratit će se kao pjesma
znam
Onaj svijet -ulomak iz pripovijetke “Kamo odlaze ljudi”
“Mama, kažu da je djed otišao na “onaj svijet”!
Zašto ? Nije li mu se sviđalo u njegovoj kući? Nisu li mu se sviđali njegovi: konji, krave, njegova polja?
Reci mi, koji je pozivni broj za “onaj svijet” u kojem djed sada živi?
Želim ga nazvati, želim mu reći da se vrati. Želim mu reći da više nikada neću biti zločest i da ga više nikada neću ljutiti.
Znaš li koji autobus ili vlak vozi prema tom svijetu? Može li nas tata odvesti do djeda da ga posjetimo , kao nekada kada je bio u svojoj kući” ?
Dječak je zaspao s pitanjem na usnama, ne dobivši odgovore ni na prethodna, jer njegova mama nije znala pravi odgovor.
Kada tišina zacvili
Kada tišina zacvili
Među praznim zidovima
U kući što nekada dom bijaše
I vreteno na zdencu
Posljednji krug napravi,
Zadrhtat će umorna ruka
Ugledavši prazninu pred sobom. (više…)
Među praznim zidovima
U kući što nekada dom bijaše
I vreteno na zdencu
Posljednji krug napravi,
Zadrhtat će umorna ruka
Ugledavši prazninu pred sobom. (više…)
