Sklopim oči i prepustim se snatrenju u predvečerje
Tišina mi se prikrada kao tat svom plijenu u predvečerje (više…)
U predvečerje
Jutronoša
Šestim prstom desne ruke
na pročelju ništavila
crtaš svoju polovicu neba,
tlocrt tvarnog sakramenta smrti.
Zrcaljenjem uzničiš shizofreno sunce
što dječjom kosom okrunjeno
krnjavo se smije
(gòre, gòre male duše
za miris tamjana i bijeli dim).
Sin zore, jutronoša,
ejakulira vrijeme na pergament neba.
U kužnim naborima idolopoklonske kože
mrijeste se krvavocrne rane
pod kojima bubri mlaki gnoj,
i srebro,
i ja.
(O, gòre, gòre male duše.)
S početka bijaše ništa.
I ništa bijaše punina bitka,
Evin vaginalni iscjedak.
Između svjetova
Iskoračit ću iz svog uma
I poput sjene
Prošetati poljanama
Elizejskim
Da se pronađem
Među izgubljenim dušama
Možda sam u nekom drugom životu
Ostavila djelić sebe
Tamo
Možda je tamo i moja radost
Moji osmjesi
I sve prvorođeno sa mnom
Prije nego li su me spustili
U ovaj svijet sivila
Možda sam tamo bila sretna
Ali kako sam mogla živjeti bez tebe
Ne znam
pinterest .com
Zarobljenik tame
Svjetlo dana je izgubilo boje
U beskrajnoj tami zvjezdanoga svoda
Jedna sjena za mnom kao lopov hoda
Prelijepo lice tvoje. (više…)
