Obgrljena sobom
Šećem stazama uspomena
Dok vjetar sa usnule trave
Perle biserne otire
Pred nogama mojim
Dozvolim si hodati po rubu litice
Gledati uzburkano more misli
I slike na obzoru
Cvjetovima prošlosti ukrašene
Dozvolim si da me vjetar ponese
Iznad rijeka boli i suza
Koje su sada presušile
Na izvorima svojim
Dozvolim si lutanje
Kroz maglu
Jer više me ne straše
Više ne bole
Slike prošlosti

novanada.com

 

Pročitaj cijelu poeziju

Rastanci

kao usputne stanice

gdje nikakav žal

ne ulazi u gabarite

hladnih maski

neminovne prolaznosti.

U žurbi koraka

na kolodvoru života

u mnoštvu,

to tek odbačen je

papirić,

davno presavinut

požutio od trajanja,

sadržaja

koji nitko ne razumije

niti ga zanima

Pročitaj cijelu poeziju

Poezija je crkva,
a pjesnik hostija.
Kao misaona riječ :
najdublja smrt – ogoljena,
na zidinama teškog neba. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

https://blog.dnevnik.hr/tragomknjige/2019/04/1632234064/irena-grubisic-cabo-izmedu-dva-sna.html

Pročitaj cijelu poeziju

Ona je putovala vozom
U daleku zemlju neku
Ja sam pisao pesmu
U kojoj ljudi bilo nije
Vezao oblake za polomljena stakla
Pio kafu
Stajao u redu da kupim novine
Gledao kroz prozor kako vetar podiže list
Nosi ga
Okreće
Spušta
Podiže
Nosi
Kotrlja
Podiže

Divio se njegovoj slobodi
Od svega eto najviše voleo boje tog istog lista
Ja volim jesen
Vozove nikad voleo nisam

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju