Dok još rosa rana
Spava na travi
Žvrgljanjem se ševa
Iz žita javi (više…)
Prolazi brže no išta vrijeme
uvijek me na to podsjeti kasno ljeto
dani kad sunce zalazi brže
kad mu zraci poprimaju zlatne tonove
a snaga malaksava .
tad volim ispraćati zalaske
uživam svoju terapiju za sreću
ne znam čega sam punija
ženske snage ili krhosti
dok pamtim nove trenutke
tvoreći podsjetnik za osjećaje
iz nutrine izroditi ću pjesme
kratke i duge
male a velike
sjetne.
u trenutku pomislim kako se bliskost jedva vidljiva proteže kao rascvala grana pobrkala sam dane mjesece i godine između dva otkucaja srca i dalje me određuju sudbine napuštenih mjesta ponekad ugledam uz obalu rijeke razigrani vjetar kako grli ptice dok nestaju u šipražju
Tvoje srce Sulamka.
Zajedno s kamenjem satovi noći
spuštaš zmije pored svojih nogu ;
spusti i mene dok sjaje ti oči
grijehom se posipamo dok služimo Bogu. (više…)
U oblaku leže,
a Bog kao da je iz Njemačke
( puštaš suzu zaboravljaš kako su te nekad zvali ).
( Podignut je zid
od svjetlosti,
a tek sad ne vidimo ).
Jakob između rake i sunca
spojen s kamenjem
( iz glave i oka
lete krpe pepela ),
bez zvuka
bez zapovijedi,
on – poravnat sa svijetom –
čekići udaraju o zvona i ulaze u
tebe.
Arbeit macht frei.
Kosa djeteta je
tamna.
( Vrata duše su zatvorena ),
a Bog kao da je iz Njemačke
razdvojili su neizvjesnost od sata,
kosa djeteta je bijela.
( Ciklon B – Ciklon B
Jurgen hrani Jevreje
oko mu je plavo, oko mu je Njemačko ).
Danas je mjesec umro na nebu
Rahelina majka stavlja cvijeće na stol
( maleni stol ),
a Bog kao da je iz Njemačke
( …. i tijelo njezino
lebdi
nad dimnjakom visoko ).
Rahelino počivalište je nebo iznad
Poljske.
Arbeit macht frei.
Sada se kopaju jame
u zemlji
raznih veličina i oblika,
jer za mrtve u zraku više nema mjesta.
Dugo su stajali
gologlavi u mećavi – svatko u svojim mislima
svatko u svojoj vječnosti
slobodni.
I zvijezde noćas
poput krijesa blistaju
za tebe Jakobe
za tebe Rahela
blistaju za Poljsku, blistaju za Njemačku.