Lelujavim hodom razrjeđuje zrak
jer odjednom
ništa nije nalik na ono malo prije
sporo se vuče vrijeme
njenoj potrebi u inat
treba stati
duboko disati
za kratko neskalad porobiti
i pronaći ono malo što danu fali
Lelujavim hodom razrjeđuje zrak
jer odjednom
ništa nije nalik na ono malo prije
sporo se vuče vrijeme
njenoj potrebi u inat
treba stati
duboko disati
za kratko neskalad porobiti
i pronaći ono malo što danu fali
Ne daj da noćas samujem
Ne dozvoli da tugujem
Jer rane bole, peku me
Kada nisi uz mene
Kada me tvoje ruke ne grle (više…)
Doći će pjesma vesela, vedra
kad zapuhne vjetar u bijela jedra.
Vijorit će pjesma snažno i milo
da ohrabri dušu i srce čilo. (više…)
ZABORAV
Izgubljeni među pogledima
ranjeni
još uvek slepi od bola
prazni od tišine
ne tražimo se
nikom se ne dajemo
ne vidimo se
a opet se prepoznajemo.
PROŠLOST
Ćutimo
u daljinu tonemo sve dalje
skupljamo sećanja
stare medalje
krijemo dušu od usana
kao lopova dva
puštamo da padaju maske
u očima koje su pobegle od sna.
SADAŠNJOST
Ništa se nije promenilo
život nas i dalje ne razume.
BUDUĆNOST
Opisana u zaboravu,prošlosti i sadašnjosti.
Jedna legenda o samurajima odavno je prešla japanske granice i postala književna svojina svijeta. Od kada su je Japanci 1917. godine filmovali i o njoj mnogo kasnije snimili televizijsku seriju, nezaustavljivo je osvojila i europske prostore. Bila je to priča o roninima, samurajima koji su ostali bez svog gospodara, priča o vjernosti i odanosti, o poštivanju zadane riječi, o ratničkom kodeksu bushido, priča u kojoj su Amerikanci vidjeli dobar potencijal za snimanje filma pa su ga i snimili u 3 d tehnologiji i omogućili gledateljima cijelog svijeta da doznaju činjenice o ovom događaju, koji se odigravao od 1701. do 1703. godine, a koji je duboko ukorijenjen u japansku tradiciju i čiji se sadržaj stoljećima igra u japanskom kazalištu kabuki. (više…)
Ne čuh te jutrom s obzora maestrala.
I ne kušah ranu kojoj se spremaš.
Samo ćutim, dah svoj nemaš.
Vidim tek zlato u kostima bure
i more dok valja zadnje ti ure.
Umorna Luka sakriva lice
pred konopima Bogorodice
što vežu tebe u stijenja budna
crninom i vremenom trudna.
Galebe, ne čuh te jutrom
iz beskraja od modrog tišem.
U mrežu dah ti pletem,
dok te nema, da te dišem.
~Velalučaninu~