na dlanu svemir
nikad bliže zvezdama
zrikavac i ja
Pucanj u
Sjedim do nogu dana
i noktima grebem
porculansku površinu zraka,
tražeći nalazište artefakata o sebi.
Utroba ispod neba
nenastanjena je zvijezdama
i ja više nemam razlog
disati kapilarama boli.
Svaki izdah pucanj je u.
Dan nesigurnim
ali ustrajnim korakom
odlazi od mene,
prstiju zarivenih u vlastiti grudni kavez.
Iz njega oslobađa srce
kojim kukavički puca
u vlastita leđa.
Nikad ne okreći leđa vratima neba.
Taj dan pogriješila sam prvim korakom.
Bio je to nulti dan.
Pucanj u.
Tragom sunca uđi u dan
Smiono cvrkuću ptice
poput mjere za korak
posrnuće ne dopuštaju
budi tik do nečujnog
prati lijeskanje ribe
i ne traži rješenje
bezglasnog mreškanja mora
misli oslobodi
zora je
vile morkinje tonu u san
vrati se k sebi
tragom sunca uđi dan
učini s njim što znaš
