trećina proljeća i travanjska sjenka moje smrti ana
Arhiva > branka
božanstvena basna
moj božanstveni ne pripovijeda evangelus suprotiv ratu već basnu o čovjeku i o zvijeri
božanski temeljac
moj božanstveni naporno je preobraćao sliku svoga lica na kamen i na sol upitah ga kada ja izumrem tko će se s tobom vjeriti moj božanstveni sišao je s uma na zemlju da uzavre temeljac od kamena i od soli i bi dobro
don kamov
dok u brencanju zorničnoga mraka psuje breme materine puti on stegne dojku grimizne svjetlobe u umu bolan a mrtav od slobode
začeće u kamenu
na pogrešnom nebu me traže moje su dojke stiještene grubim dlanovima berača plodnosti
koraljarka
ako umrem ako ikada umrem prije no što osniježi i more povuče svoje dubine kćeri u oko me svoje pokopaj i odnesi tišini koraljnih šuma gdje su ptice od staklene krvi a bijele trave zapliću vječnost o krošnje bez ruku i bez zlatnih dlanova Karmen, mojoj zlarinskoj kćeri
mrtvo mlijeko
ta slana kaplja smrti što s vrha moje dojke među tvoje prepone je pala jesam li to ja iz tebe po boli uzdignuta ili je to mrtvo mlijeko moga nijemog tijela koje bi pod korijenjem iznova živo sunce srkati htjelo leanu, mom bardu
Plenilunij
O punome Mjesecu skrotumi mog voljenog bujaju najfinijim medom kojeg Smrt raspliće među prstima duboko zarinutih u svoju maternicu. I bi dobro: moj grob je pripravljen.
vrisak – odgovor Grljušićevoj
ja tek vrisnuti imam život iz grla s obala svojih u vrijeme koje me sebi niječe i oslobađa od vlastitih riječi ja tek vrisnuti imam svoje ime u sutone boli mojom crninom nebo da raspori pod kras da utisne mi kosti
