Nisam ja iz prve krvi svijeta, već bogobol što kiši u čovječjim kostima za još jednu transfuziju zla. Na zidinama svemira razapeta moja svijest dok anđeo sunce rubove krvi vrti pod jezikom i izgovara patnju. Ne zaboravljam tko je izvadio moje oči i posadio ih iza zvijezda (sjeme mu u Sjeni cvate). Sad […]
Arhiva > branka
sarkofag
noćas, misli su mi tijesne za sve krajolike koje moram osloboditi toliko puta razvodila sam nebo od sebe nesvjesna svoje duge smrti kojoj abrahamske ruke nisu sagradie novo prijestolje mir je obilazio moje međe dok među rebra nisam uhvatila krivotvoritelja života ne tražim više gladne korake zaraćenog djetinjstva (nikada nisu imali jeku jutra) u svakom […]
Dan u kojem si mojim kostima udarao o bubanj
i Sunce što se kupa u crnoj pjeni navješćujući slobodu od bogova i zvijezda.
Lean Radić ~ Terminal ~ Zbirka poezije i proze
NEKROLOG O terminalnoj poeziji i svjetovnim ranama …“moj um gori od kroničnog raspada uzroka“… (O načelu i simbolima) …“ Sjedimo ispod zemlje da na teret ne budemo Svijetu.“… (Sjedimo ispod zemlje)
Pessoa – kvadrant fada
Bio si lud. Ja još bivam luda. Umovi bolni od pračestice sumraka. Pišem si jesmo li se srele u staklenom sanatoriju pjesnika.
Retrofleksije
Srest ćemo se u nekom sjecištu izvora mliječne magme i naše dvije vječnosti svemir će zgrčiti u istome bogu.
Motiv antipoeme
Nagonski razmišljam o degeneraciji kolektivne vjerske pragme uzbuđen mirisom majčinih uskršnjih pogača.
najjednostavnija pjesma
samo Ti nikada nisi rekao tko si našla sam Te spletenog o ruke crne johe mišljah da si gladno ptiče, maleno sunce jutrom ostavljeno plakala sam i Ti si plakao skrila sam Te u desni rukav drhtavog od mraza u lijevi sakrih jednu zvijezdu i komadić neba s kojega će sjati sakrih je za Tebe, […]
