Ne znaš ti kako me leđa bole od mladosti I da se budim verujući da nisam više čovek Boliš me Ova bol je previše stvarna Čuješ li U oči mi vrati odbegli sjaj Vrati mi zvezde padalice Čekaću te Ne dozvoli da te zaboravim Ostani večno nedosanjana U oku sanjara U maloj ravnici gde smo […]
Arhiva > kolovoz 2017
Ajmo, Biliii
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=174305 Vrijeme je nogometnih utakmica i moj se zet ne odljepljuje od ekrana. Nekako mi je tužno gledati ga onako osamljenog, kao jedinog navijača u našoj kući pa mu odlučim dati moralnu podršku.
Osvrni se čovječe
Nemilo umoran koračaš bijeg sve u dalj bez konačne misli čovječe osvrni se tu je mjesto gdje trebaš stati pomakni kamen bliže kamenu između njih je toplina vrijeme je darivanja
Knjige
Slučajno leže na sve strane na policama iza mutnoga stakla nit’ jedna godinama nije se makla čekaju u košarama kao crne vrane.
Trenutak kraja
Postanak 3,19 -U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti. Završile su suđenice Svoje tkanje Prerezale su niti Životne pređe Zaustavilo se klatno Na staroj uri Ne kuca više
