Arhiva > libertas

Suzana Marić “Mokro, mokro”

Kiša danas bome pljušti Pod gumama voda šušti Baka se u šetnju dala Što ju čeka, nije znala. . Ulicom baka šeta Sretna poput djeteta Kiša pada, bome lije A baka se samo smije. . Gaca ona po lokvici U svilenoj haljinici Djetinjstvo je sad prizvala Ni trenutak nije stala. . Kako ovo baki prija […]

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Idemo, Hrvatska!”

Crven, bijeli, plavi sjaj, stig’o je trenutak taj, na nogama je zemlja sva, susjed za nas navija. U Dallasu naša zastava, duga preko sto metara, pjeva se pjesma hrvatska, pjeva se pjesma bratska. . Protivnik je danas jak dvoboj neće biti lak, Nek’ nas lome, nek’ nas ruše, ne mogu nam uzet’ duše! . Da […]

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Gdje si sad”

U daljini tražim tebe, dok mi vjetar kosu dira, prazno srce bol sad grebe, tuga tihe note svira. . Sad mi Mjesec društvo pravi, hladna sjena sobom šeće. Da se sreća zaboravi, srce pristat nikad neće. . Pitam vjetar i zvjezdice: “Gdje si sada, lutalice?” Al’ ne znaju ni sestrice, Mjesečeve miljenice. . Tko ti […]

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Šišanje”

Djedu je Šimi porasla kosa Šiške mu se objesile sve do nosa Pa mu baka Mara daje na znanje Da je došlo vrijeme za šišanje. . Uzela je škarice i češalj bez zubi Posjela je djeda, u čelo ga ljubi Sav potreban pribor u krilo mu stavi Pa počinje svoj manevar po glavi. . Šiša […]

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Iza zastora”

Gutaš, trpiš, gledaš, šutiš i onda se nešto razbije u tebi. U jednom trenutku shvatiš da si sam i da te nitko ne razumije. . Okrećem se oko sebe… Ta praznina nepripadanja zjapi kao ponor pod nogama mojim. Hvatam se za poneku riječ, oblikujem nadu od mjehurića koji nestaju pod dodirom. . Tko sam i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić”Između sumraka i praskozorja”

  U krevetu mekom Mjesec me gleda u ovu vedru zvjezdanu noć i kao da se na počinak ne da k’o da mu je lijeno sa neba poć’. . U čarobnom času, kada gasne dan a tišina krene niz prazne ulice, grad polako tone u san, dok mu noć prekriva umorno lice. . Na površini […]

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Posljednji akordi u zimskoj noći”

  Na trgu se lampe pale same, starac u srcu zadnju pjesmu gradi, dok drvo nježno prislanja uz rame, podno kipa kojeg sjeverac hladi. . No ruka mu teška, u zglobu utrnula, od mraza koji kosti mu grize i lice, pod gudalom škripi bolna tišina, dok pucaju stare, umorne žice. . Zvuk koji je nekad […]

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Moja poruka”

Sve te riječi: rabljene,otrcane, istrošene, stotinu puta ponovljene, pohabane od čestog korištenja,vise na mom tiramoluizmeđu požutjelih stranica i korica životom nagrizenih.Slažem ih po nekom redu. Ne po bojama ili veličini, nego nekom mom vizualnom šablonu.Možda ih ugledaš, pa ti se svide,ali molim te, ne uzimaj ih!Ne prisvajaj ih za sebe!Ja sam ih slagala, ja sam […]

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić ” Zarobljena”

(Posvećeno Vesni Parun) I. Odavno se osjećam zarobljena Poput ledene siluete Pod vrelom kožom Nemoćna se izvući Osloboditi se te ljušture Što noge mi sputava Konopima nemoći . . Želim pobjeći iznutra Vriskom pozdraviti novu sebe Rođenu, preporođenu U inat gnjevu U inat srdžbi Suzama okamenjenim Danima neispunjenim Noćima besanim . . Bježim od sebe […]

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Polomljena grana”

  Kao sjena u mraku ja nemam boju, stojim nijema dok me vjetar briše nitko ne čuje tihu bol moju, niti vidi kako mi oči vlaže kiše. . Gomila prolazi, lica su znana, al’ nitko ne zastane onako usput. Ja sam samo polomljena grana, što u samoći traži svoj tihi kut. . Nikoga nema da […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts