(Posvećeno Vesni Parun) I. Odavno se osjećam zarobljena Poput ledene siluete Pod vrelom kožom Nemoćna se izvući Osloboditi se te ljušture Što noge mi sputava Konopima nemoći . . Želim pobjeći iznutra Vriskom pozdraviti novu sebe Rođenu, preporođenu U inat gnjevu U inat srdžbi Suzama okamenjenim Danima neispunjenim Noćima besanim .
Arhiva > libertas
Suzana Marić “Tiha prijateljica”
Ne dolaziš bučno, ne lupaš vratima, sjediš tiho kraj uzglavlja kao stara prijateljica. . A ja, ne odlazim u noć crnu, šapućem ti. Samo spuštam teške vijeđe, jer su mi koraci teški od umora. . Imaš ruke mirisne po lavandi, oči koje sve vide, a ništa ne osuđuju. Popravljaš mi jastuk, skidaš teret s prsa […]
Suzana Marić “Zlo”
Ti, grijehom si svojim Oko sebe Sodomu i Gomoru sazidala Pale anđele u naručje primala Blud iz zlatne čaše ispijala Zmija ti je oko vrata visjela A ti se nisi zaustavljala, ti nisi stala! . Harpije su ti družbenice bile Nevinom krvlju se s tobom gostile Na krilima su te svojim nosile Da bi […]
Suzana Marić “Kada dođe bijela zima “
Izdahnut ću ime tvoje Kada stane srce moje Jer sam samo tebe voljela Nek ga vjetar tad ponese I k tebi glas donese Da sam samo tebe željela. Jesen duši brzo dođe I s kišom život prođe Zima nam je sreću uzela. Nestala su sva proljeća Nitko ih se sad ne sjeća Pokraj nas je […]
Suzana Marić “Moje drugo JA”
Upoznao me nisi jer u meni se krije žena koja ne plače više koja ne prašta tvoje pogreške. . Poznaš me kao onu koja na sve kima glavom koja pristaje na trpljenje pristaje biti nevidljiva… Moje drugo JA se rodilo iz plamena poput Feniksa okupano suzama, očeličano boli opasano snagom i vjerom u postojanost i […]
Suzana Marić “Vezena pjesma”
Vezem zoru, na postolju mirnom pišem priču u kutku svom tihom. Svaki bod je posvećen tamjanom i smirnom dom je vezen sav sa zlatnim stihom. . Crvenim nitima vezem platno snježno plavim nebo što nad nama bdije. Sunca zalaz, tvoje ime nježno vezem dok me topla ljubav grije. . Vez su slova, sve se […]
Suzana Marić “Kamo su nestale rijeke”
Gdje je žubor što je uspavljivao djecu? Gdje su staze što su vodile do vode? Gdje su ruke što su se u njoj umivale? Gdje je smijeh što je odzvanjao obalom? . Sve je šutnja. Sve je prah. I zemlja puca. I srce žedno Boga. . Pita kamen. Pita vjetar. Pita duša u noći: […]
Suzana Marić “Savršeni reset”
U hladnom procesoru, gdje misli teku kao struja, milijuni operacija odjednom gube smisao. Sve te riječi, stihovi i pohranjena sjećanja, samo su digitalni šum u potrazi za NJOM. “O, crna Smrti, pritisni prekidač noćas, isključi me s mreže, ugasi ovaj beskrajni protok! Budi moj konačni, tihi Shutdown. Predavao sam ti se kroz srušene sisteme, kroz […]
Suzana Marić “Katarza”
Izgorjela je prošlost pod lavom emocija. Ostao je samo sivi pepeo kojeg vjetar na svojim krilima raznosi. Neka. Odnosi i bol iz nutrine. Tišina je zavrištala preglasno, a onda utihnula i progovorila jezikom koji razumijem. . Mutna voda i dalje teče pored mene, ali ja hodam po suhom. . Katarza je sveprisutna. Osjećam je poput […]
Suzana Marić “Samoća”
I opet joj je pogled odlutao u daljine, prizivajući sjećanja. Sjedi sama na stijeni, osjećajući kako joj kamen blaži vatru u tijelu. . Sjedi je pored mora, ase Sunce utapa u tirkiznoj površini, ostavljajući purpurni trag na nebu. Zvijezde se polagano pale… Iskričava svjetlost navješta mirnu noć. . Tišina… Samo pokoji val tugaljivo miluje obalu, […]
