Djedu je Šimi porasla kosa Šiške mu se objesile sve do nosa Pa mu baka Mara daje na znanje Da je došlo vrijeme za šišanje. . Uzela je škarice i češalj bez zubi Posjela je djeda, u čelo ga ljubi Sav potreban pribor u krilo mu stavi Pa počinje svoj manevar po glavi. . Šiša […]
Arhiva > libertas
Suzana Marić “Iza zastora”
Gutaš, trpiš, gledaš, šutiš i onda se nešto razbije u tebi. U jednom trenutku shvatiš da si sam i da te nitko ne razumije. . Okrećem se oko sebe… Ta praznina nepripadanja zjapi kao ponor pod nogama mojim. Hvatam se za poneku riječ, oblikujem nadu od mjehurića koji nestaju pod dodirom. . Tko sam i […]
Suzana Marić”Između sumraka i praskozorja”
U krevetu mekom Mjesec me gleda u ovu vedru zvjezdanu noć i kao da se na počinak ne da k’o da mu je lijeno sa neba poć’. . U čarobnom času, kada gasne dan a tišina krene niz prazne ulice, grad polako tone u san, dok mu noć prekriva umorno lice. . Na površini […]
Suzana Marić “Posljednji akordi u zimskoj noći”
Na trgu se lampe pale same, starac u srcu zadnju pjesmu gradi, dok drvo nježno prislanja uz rame, podno kipa kojeg sjeverac hladi. . No ruka mu teška, u zglobu utrnula, od mraza koji kosti mu grize i lice, pod gudalom škripi bolna tišina, dok pucaju stare, umorne žice. . Zvuk koji je nekad […]
Suzana Marić “Moja poruka”
Sve te riječi: rabljene,otrcane, istrošene, stotinu puta ponovljene, pohabane od čestog korištenja,vise na mom tiramoluizmeđu požutjelih stranica i korica životom nagrizenih.Slažem ih po nekom redu. Ne po bojama ili veličini, nego nekom mom vizualnom šablonu.Možda ih ugledaš, pa ti se svide,ali molim te, ne uzimaj ih!Ne prisvajaj ih za sebe!Ja sam ih slagala, ja sam […]
Suzana Marić ” Zarobljena”
(Posvećeno Vesni Parun) I. Odavno se osjećam zarobljena Poput ledene siluete Pod vrelom kožom Nemoćna se izvući Osloboditi se te ljušture Što noge mi sputava Konopima nemoći . . Želim pobjeći iznutra Vriskom pozdraviti novu sebe Rođenu, preporođenu U inat gnjevu U inat srdžbi Suzama okamenjenim Danima neispunjenim Noćima besanim . . Bježim od sebe […]
Suzana Marić “Polomljena grana”
Kao sjena u mraku ja nemam boju, stojim nijema dok me vjetar briše nitko ne čuje tihu bol moju, niti vidi kako mi oči vlaže kiše. . Gomila prolazi, lica su znana, al’ nitko ne zastane onako usput. Ja sam samo polomljena grana, što u samoći traži svoj tihi kut. . Nikoga nema da […]
Suzana Marić “Uskrsni ponedjeljak”
U tišini jutro polako se budi, nakon dana pobjede vječnog sjaja, On nas sada bodri, vodi, sudi i njegovom Kraljevstvu nema kraja. . Sjećamo se križa, njegovih pet rana i žalosti Majke koja bolno pati, molimo se Njemu svakoga dana, Isus će naše grijehe oprati. . Poput putnika što za Emaus koračaju, i mi Ga […]
Suzana Marić “Hosana, Kralju nebeski “
“Dostojan je Jaganjac koji biješe zaklan primiti moć i bogatstvo i mudrost i snagu i čast i slavu i blagoslov!” (Otk 5, 12) “Svet! Svet! Svet Gospodin Bog Sabaot! Puna su nebesa i zemlja Tvoje slave!” (Iz 6, 3) ———————————————— Na prijestolju od rajskoga stakla, kojim se sjena smrti nije primakla, u svjetlu što oči […]
Suzana Marić “Pjesma tišine “
Mnoge sam noći U sebi pjevala Pjesmu tišine, Pjesmu izgubljene ptice Među sivim oblacima Na plavetnilu nebeskom Dok joj vjetar let usporava Držeći ju na jednom mjestu Bespomoćnu, umornu… . Pjevala sam tugu Bez riječi. Jesi li se ikada upitala Što je skriveno u toj pjesmi Zašto su riječi gorke Poput pelina? Nisi ! […]
