Svaki dan nekamo juriš, Uvijek si u trku, žuriš, Da radiš, ja to znam, Ali ne vidiš da sam sam. . Kada ti želim nešto reći Uvijek je važniji netko treći, Da imaš obaveze, ja to znam, Ali ne vidiš da sam sam. . Ujutro me ne budiš više, Kada te zovem, ti kažeš:”Tiše!” Da […]
Arhiva > libertas
Suzana Marić “Moj dom u snijegu”
Bile su to zime hladne i duge prepune sreće i bijelog snijega, nostalgija se javi i zagrljaj tuge kada se sjetim nje i njega. . Prtine su bile veće od mene kuća je spavala pod dekicom bijelom stihom budim sada uspomene i opet bih jurila da mogu selom. . Sa krova su visjele blještave sige […]
Suzana Marić “PRVI SNIJEG”
Sve je bijelo, sve je bijelo S neba perje doletjelo Pa je tiho na zemlju palo Travu meku zatrpalo. . Sve je bijelo, sve je bijelo U bijelom je malo selo Samo dimnjak crni dimi Prkoseći bijeloj zimi. . Sve je bijelo, sve je bijelo Sletjela mi je na čelo Pahulja bijela, mala I […]
Suzana Marić “Usamljena”
Još vidim tvoj lik, u rumeno praskozorje, još čujem tvoje riječi u dubini duše: “Ugasit će se i posljednje iskrice plamena usamljenog skitnice, uz polupraznu čašu u drhtavoj ruci. Završena je pjesma-balada očajnika!” Pogled ti se gubi u dimu cigarete. Hvatam posljednje niti nade u neko smisleno, bolje sutra koje dolazi sa novim svitanjima, izranja […]
Suzana Marić “Stol za dvoje”
Između njih je odsjaj svijeće I napola prazne čaše vina Na stolu umire ubrano cvijeće U uglu tiho jeca violina. . Pružene ruke nedodir grije Pogled se gubi u lelujavom plamu Kao da ništa stvarno nije Kao da se dan ne pretvara u tamu. . Zamiru riječi, misli tek rođene Utapaju se u suzi, […]
Suzana Marić “Jesenja pjesma”
Opet se je kiša poput pjesme u mene uvukla, pa: sipi, rominja melankolijom, dobuje nebeskim ćinelama neki svoj tihi ritam. Opet su se oblaci nada mnom nadvili poput teških blazina ispunjenih gnjevom i sivilom. Kamene preše pritišću zrak i drobe ga u atome.
Suzana Marić “Vapim u noći”
Vapim u noći, zazivam ono malo tebe, preostalo između nagužvanih nabora plahti. U praznoj sobi jeka mi se ruga oponaša moju čežnju, izgovara ime tvoje. I tmina se je na zastore objesila, pa se njiše gledajući me crnilom svojim. Vapim za sobom u tebi jer izgubila sam postojanje u očima tvojim. Dubine smaragdne više nema, […]
Suzana Marić “Taj dan je nebo sa mnom hodalo””
Taj dan je nebo hodalo sa mnom noseći Sunce u naručju omotano sivim paperjem. . Taj dan je Sunce zaspalo ne mareći za moju ozeblu dušu, da ju barem na tren ugrije. . Taj dan su oblaci zaplakali sa mnom stisnuvši se jedan uz drugog- siročići usamljeni. . Pamtim taj dan… Pamtim bol ranjenog […]
Suzana Marić “Jesen u mojoj ravnici”
Stigla je jesen u moju ravnicu poslala na put lastavicu dovukla svoje šarene skute na: drveće, njive i poljske pute. . Raširila je haljinu iznad sela, pa pokraj tople peći sjela. Tu je malo odmorila, stala kestenjem vrelim zamirisala. . Uputila se dalje do voćnjaka; sazrela je voćka svaka zamirisala dunja žuta zrela je […]
Suzana Marić ” Pjesmom život pišem”
Pričala sam ti očima o nama,o jednoj želji u srcu skrivenoj.Pričala sam ti o snovima nedosanjanim,a ti si me čitao kao pjesmu.Usnama sam svaku strofu potvrdila-pečat svoj ostavila,željno sam ih davala i uzimala dah neizgovorenih riječi.Rukama sam te željela,istraživala tu poemu o životu i ljubavi,o suludom letu bez krila.Kamo sam s pjesmom ljubavnom letjela?Daje li […]
