Između njih je odsjaj svijeće I napola prazne čaše vina Na stolu umire ubrano cvijeće U uglu tiho jeca violina. . Pružene ruke nedodir grije Pogled se gubi u lelujavom plamu Kao da ništa stvarno nije Kao da se dan ne pretvara u tamu. . Zamiru riječi, misli tek rođene Utapaju se u suzi, […]
Arhiva > libertas
Suzana Marić “Jesenja pjesma”
Opet se je kiša poput pjesme u mene uvukla, pa: sipi, rominja melankolijom, dobuje nebeskim ćinelama neki svoj tihi ritam. Opet su se oblaci nada mnom nadvili poput teških blazina ispunjenih gnjevom i sivilom. Kamene preše pritišću zrak i drobe ga u atome.
Suzana Marić “Vapim u noći”
Vapim u noći, zazivam ono malo tebe, preostalo između nagužvanih nabora plahti. U praznoj sobi jeka mi se ruga oponaša moju čežnju, izgovara ime tvoje. I tmina se je na zastore objesila, pa se njiše gledajući me crnilom svojim. Vapim za sobom u tebi jer izgubila sam postojanje u očima tvojim. Dubine smaragdne više nema, […]
Suzana Marić “Taj dan je nebo sa mnom hodalo””
Taj dan je nebo hodalo sa mnom noseći Sunce u naručju omotano sivim paperjem. . Taj dan je Sunce zaspalo ne mareći za moju ozeblu dušu, da ju barem na tren ugrije. . Taj dan su oblaci zaplakali sa mnom stisnuvši se jedan uz drugog- siročići usamljeni. . Pamtim taj dan… Pamtim bol ranjenog […]
Suzana Marić “Jesen u mojoj ravnici”
Stigla je jesen u moju ravnicu poslala na put lastavicu dovukla svoje šarene skute na: drveće, njive i poljske pute. . Raširila je haljinu iznad sela, pa pokraj tople peći sjela. Tu je malo odmorila, stala kestenjem vrelim zamirisala. . Uputila se dalje do voćnjaka; sazrela je voćka svaka zamirisala dunja žuta zrela je […]
Suzana Marić ” Pjesmom život pišem”
Pričala sam ti očima o nama,o jednoj želji u srcu skrivenoj.Pričala sam ti o snovima nedosanjanim,a ti si me čitao kao pjesmu.Usnama sam svaku strofu potvrdila-pečat svoj ostavila,željno sam ih davala i uzimala dah neizgovorenih riječi.Rukama sam te željela,istraživala tu poemu o životu i ljubavi,o suludom letu bez krila.Kamo sam s pjesmom ljubavnom letjela?Daje li […]
Suzana Marić “Licemjerje i mjere”
Za licemjerje koja je mjera, Metrom izmjerit’ li se može? Jer u mjeri se ponekada pretjera A ti sudi, dragi Bože! . Koliko zlobe srce krije Ljubomora posvuda vlada. Ništa više nije kao prije, Gdje smo mi zalutali sada ? . Po svijetu hodaju pakosni ljudi, Mrze na sve, sve im smeta A dobra se […]
Suzana Marić “Neće plakat’ zemlja”
Neće plakat’ zemlja ak’ ju oreš plugom I posiješ u nju svoje zlatno sjeme zaplakat će ako pokloniš ju drugom a plakat ćeš i ti, pokazat će vrijeme. . Neće plakat’ zemlja ako po njoj hodaš I pokosiš vlati mlade, rosne trave Zaplakat će bolno ako dom svoj prodaš, Gizdave konje, volove i krave. . […]
Suzana Marić “Ukradeni snovi”
Tamo gdje se duga sa morem spaja, gdje radosti nema kraja gdje svatko svakoga prijateljem zove, tamo djeca sanjaju predivne snove. . Tamo su leptiri prekrasnih boja cvijeća, igračaka ima bez broja, tamo pozdravljaju i rodu i lastu, tamo djeca bezbrižno rastu. – Na drugoj strani ovog svijeta cvijeća nema, više ne cvjeta, tu […]
Suzana Marić ” Nevidljivi tragovi”
Polagano šećem kroz jesen razgrćući lišće koje staru stazu prekriva, sa nijemom čežnjom tražim tragove koraka naših, ali ih kiše ispraše, a magla ih nježno sakriva. . Hodam polagano tražeći nas u sjenama, u igri svjetlosti, koja se neumoljivo probija kroz pospano lišće, ispisujući […]
