Znala je da se novi dan budi iako se skrivala iza stisnutih vjeđa. Prozori zastrti teškim zavjesama jednako su je čuvali od jutarnjeg svjetla. Ispruži ruku na drugu stranu kreveta očekujući osjetiti njegovo toplo tijelo, ali praznina ju neugodno iznenadi.
Kategorija > Kutak proze
Neko bolje sutra
Opet sam ljuta na zeta. I na njegovu majku, jer ga je odgojila tako nerazumnog, da on odmah podmiruje sve svoje novčane obveze pa tek ono što mu na kraju svega ostane, donosi u bazu- u naše domaćinstvo. A to i nije bogznašto.
Usnule njive slavonske
Dođe mi da zapjevam pjesmu usnulih njiva u praskozorje dok kasno jesenji mraz pokrivač preko njih razbacuje. I dođe mi da kriknem ehom zaostalog ždrala dok suzu iz oka sivog oblak spušta. Ma dođe mi da se raspametim sada i tu, odmah, a pojma nemam zašto. Ne znam od kuda svi ti nepoznati znaci […]
Hrvatski glas Berlin- Marija Juračić “O vrednovanju poezije”
U rubrici “Jezik roda moga” Hrvatski glas Berlin objavio je članak Marije Juračić “O vrednovanju poezije”. http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=167147 Mnogi autori žele čuti stručno mišljenje o vrijednosti svojih pjesama. Postoji li uopće stručno mišljenje, tko ga može dati i koliko ono vrijedi?
Plovidba
Često smo sanjali to putovanje. I uvijek bi ga nešto omelo. Uglavnom sam ja bila ta nepokretna ljenčina koja bi se izvlačila raznim isprikama. Sada se ti izvlačiš, kao da je ta činjenica da si umro nepremostiva. Kao da se dimenzije ovoga i onoga svijeta ne mogu dotaći. Ne vjerujem da te obična, ljudska smrt […]
Nesebična ljubav
Dedaa!! –vrisak se je prolomio jednog sparnog ljetnog dana, miješajući se sa topotom kopita preplašene životinje, što je u svom bjesomučnom galopu za sobom vukla prestrašenu djevojčicu i očajnog starca. Držeći se za rukav bijele košulje, djevojčica je drhtala u djedovom naručju, dok se je prikolica opasno približavala potoku . Odjednom je sve postalo […]
Plovidba
foto: M Juračić Prvi dan Često smo sanjali to putovanje. I uvijek bi ga nešto omelo. Uglavnom sam ja bila ta nepokretna ljenčina koja bi se izvlačila raznim isprikama. Sada se ti izvlačiš kao da je ta činjenica da si umro nepremostiva. Kao da se dimenzije ovoga i onoga svijeta ne mogu dotaći. Ne vjerujem […]
Pisma
Davno je bilo kad smo se čule i čini mi se kao da sam te samo sanjala i ne znam gdje je počela naša priča ali sigurna sam kraj se ne nazire . I kako ne bih zaboravila tebe a ni ti mene kažem ti još mi je duša govoreća nesmirujuća i govori ne samo riječima […]
