U ravnici koja uzbuđuje noć se nemušta spušta na vjeđe oko mene zbog mene opipljiv drhti zebnjom zrak
Kategorija > Misaona
NaStoliciRazdiobe
”Nemoj biti tek plamičak duše Neka te princeze jeseni služe Ostavi tamna ogledala po strani Neka odraz bude kao i lani”
krivina odjeka suze
Ja sam odjek onog juče ovog danas i onog sutra. Bezimeni otisak prve kiše. Tvoja oluja i onda kad me nema više. Tačka sam mrlja neminovnosti samo trag bledog postojanja suze u oku iskrivljenih linija sna besmisleno besmislena imaginacija treptaja.
Breza
Drhturi samotna jedna breza na vjetrometini desetljećima, na vrhu pustog brijega. Lišće je na počinak poslala krupne kapi kiše slijevaju se golim bijelim granama, kao da suze teku za pupoljcima onim mladim proljetnim. Magla gusta najčešći joj gost s kojom šapćući prebire sjećanja, gavrana poj jedina joj glazba što čuje u ispletenim gnijezdima mada bi […]
Iako sam malo volio, volio sam jako
Ponekad slažem ljubavne cigle Na svježe obojane ploče Uronjene u mahovinu starih šuma. Putujem prema gradu uspomena.
MarionetaHranidbenogLanca
Po zapovjednom lancu Prvo nestaju najslabiji Ali na životnom putu Vrije krv neznanja
SvijetliTrenutakVremena
Nakon dnevne terapije bijesa Savršenstvo luduje horizontima Kojim su zasijane sjemenke budućnosti
ušće zemlje i neba
(ušće) Ostajemo još daleko zatočeni u blesku sećanja ponikli po rubovima prizora zajedno sa nosačima kiša stali predaleko odavde a opet tu blizu na nekom kraju i nekom početku.
