Uzalud lutanja bespućima nade Samo pješčane dine Pod nogama izmiču Ni tragovi ne ostaju. Oči željom zaslijepljene Gledaju oazu Što se rasprostrla U titrajućoj fatamorgani. Niz prste klizi život Zrno po zrno pijeska Vjetar odnosi.
Kategorija > Misaona
pored puta
Topi se drveće U oku sam uramio brda Celi oktobar Miriše soba na belu kafu Dublje dno duše greje Dublje do smrti Gazi oblak po krovu U nedrima golim rađa se pesma Epitaf za slepa slova Žutog lišća Svet je preplašen Čuje se samo Tiho Tiho Srce Lupa Sve pregori Takva je jesen Natopljena jadom […]
noćna tišina
Noćas biljke imaju moje oči Drhte iznutra Pod tvojim nebom U zglobu tišine magla se mresti A žuta guta belu Noćas jesen ulazi u sobu Zamišljena Taj bakarni cirkus boja Posle kiše Noćas od lišća žuta Ništa Ništa Nije tiše
Motiv antipoeme
Nagonski razmišljam o degeneraciji kolektivne vjerske pragme uzbuđen mirisom majčinih uskršnjih pogača.
najjednostavnija pjesma
samo Ti nikada nisi rekao tko si našla sam Te spletenog o ruke crne johe mišljah da si gladno ptiče, maleno sunce jutrom ostavljeno plakala sam i Ti si plakao skrila sam Te u desni rukav drhtavog od mraza u lijevi sakrih jednu zvijezdu i komadić neba s kojega će sjati sakrih je za Tebe, […]
Hrvatski dekrešendo
Bilo je to onoga dana kada si poslan na Zemlju da se nijem razvijaš. Smrt se taloži u toplomjeru te pri visokoj temperaturi puca i rasprši se zrakom.
