i Sunce što se kupa u crnoj pjeni navješćujući slobodu od bogova i zvijezda.
Kategorija > Misaona
Pessoa – kvadrant fada
Bio si lud. Ja još bivam luda. Umovi bolni od pračestice sumraka. Pišem si jesmo li se srele u staklenom sanatoriju pjesnika.
Retrofleksije
Srest ćemo se u nekom sjecištu izvora mliječne magme i naše dvije vječnosti svemir će zgrčiti u istome bogu.
Akcijske cijene
Prolaze sjene, pužu u tmini Koračaju prazne izgubljene duše U noći hladnoj ne cvatu ruže Život puže po mjesečini.
Tvoj i moj svijet
Nitko ne zna što je iza zvijezda, blizu tek maštom nastoji doći. Nitko stvarno ne zna o beskraju neba, tek snatri katkad u svojoj samoći.
Nade i fatamorgane
Uzalud lutanja bespućima nade Samo pješčane dine Pod nogama izmiču Ni tragovi ne ostaju. Oči željom zaslijepljene Gledaju oazu Što se rasprostrla U titrajućoj fatamorgani. Niz prste klizi život Zrno po zrno pijeska Vjetar odnosi.
pored puta
Topi se drveće U oku sam uramio brda Celi oktobar Miriše soba na belu kafu Dublje dno duše greje Dublje do smrti Gazi oblak po krovu U nedrima golim rađa se pesma Epitaf za slepa slova Žutog lišća Svet je preplašen Čuje se samo Tiho Tiho Srce Lupa Sve pregori Takva je jesen Natopljena jadom […]
noćna tišina
Noćas biljke imaju moje oči Drhte iznutra Pod tvojim nebom U zglobu tišine magla se mresti A žuta guta belu Noćas jesen ulazi u sobu Zamišljena Taj bakarni cirkus boja Posle kiše Noćas od lišća žuta Ništa Ništa Nije tiše
