Ono malo tajno mjesto u tebi odjednom se otvorilo i prokuljalo sitnom snagom, nezadrživo tvoreći put do svjetla tajenim.Ti si sramežljivo popuštala stisak i rastvarajući se pomagala u rađanju još dvojeći da ili ne.
Kategorija > Pjesma u prozi
Dok u suton kroči
Dok u suton kroči nečujnim koracima prema – ona zna čemu doima se neživo. U taj tren baš tad započinjala je pustolovina razmicanja misli ovodnevnih.
Dan zagrljaja
Kako si nježan, kako blag, osmjeh ti treperi na rubu usne, gornje. Smjeraš nešto, sigurna sam da smjeraš i bit će lijepo, uvijek je. Govoriš da sam lijepa i da me godine čine ljepšom, a ja se ne bih složila. Kada se misli moje na slike mladosti vrate i ljepotu koju smo na krilima snova […]
Tuđa sjećanja slijedim
Po utabanim stazama slijedim tuđa sjećanja prema vratima odlaska. Kada će se vrata otvoriti ne pitam, o tome ne razmišljam jer bit će sigurno nenajavljeno, neočekivano. Nikada nikome nije baš želja znati točan čas. Skupljam razbacane misli u pokušaju ostaviti smislenu cjelinu za one koji će stare albume listati i pokušati saznato tko je tko […]
Maktub
Poigraš se ponekad sa osjećajima mojim kao dijete nezadovoljno novom igračkom. Kažeš da zločesta sam često, i tako mi vraćaš „dug“. Zanimljivo. Zar moramo evidentirati svaki promašaj ili slučajni grijeh kako bi iza slijedila neka kazna? Uostalom čemu služe kazne? Možda ti najbolje znaš jer za svaki tvoj izlet u nedopušteno prijetnja izgona iz toplog, […]
Na vratima
Svaki put ponovo dolaziš vraćajući se zagrljaju strasti po još jedan djelić sreće, u zrelosti otkrivene. Ništa te spriječiti neće, suza, ni molitva, ni kletva, ništa zaustaviti tvoje želje, godinama uspavane, ne može. Kradeš sate danu skriven, od pogleda i priznanja tvoja postaju sve prozirnije laži omotane u klupko bez kraja. Mogla bih ti reći […]
Zato što
U hipu prešla je sobu, tijelom otvorila vrata mirnoćom vojnika stala ispred ogledala nekoliko dugih trenutaka zurila u vlastiti odraz. A onda je snažno pljunula po sred , točno po sred vlastitog lica . Neobično laka vratila se pisaćem stolu Samo tren je bio dovoljan i već je pisala : ZAŠTO?
Spoznaja
Stajala je u nizu među drugima drugačija, nudeći tugu svjetlu bez srama. A ona se nije dala odvojiti s prstiju koji su se nemoćni grčili i sve više zaplitali. Tako zapleteni sprečavali su pravilan protok misli u nazad ka prošlom vremenu koje je dijelila s njim. Polako se predavala jačem. Dubokom šutnjom primala je to […]
Nije li prekasno
Nije li prekasno Danas je bremenito bešćutnošću olovno teško.Vrijeme se valja u teškom tustom zraku. Umjesto žustrih koraka njišemo se između dva jada: misliti ili ne misliti Slabost nam je neizvjesno te se tako i jedno i drugo čini besmisleno. Prečesto se uzdamo u zvjezdoslovlje tražeći naznaku dobrog . Rijetki se okreću sebi, suočavajući se […]
