Tvoje ja moralo bi popustiti jer njegovo prejako ovija
Kategorija > Pejzažna
želja
Želim još jedno proleće zagrliti jekom vlastitog sebe u noći da te propupam bar još jednom gazeći vreme (kao nekad reči).
Moj prijatelj more
Moj prijatelj More danas se ludira. Val za valom, nota za notom nešto divlje svira. *
Plavo more, zlatno žito
Vaše zlatno more sa vjetrom se voli mene tek dubina mojeg mora boli. Vaše oko sneno u daljine gleda meni galeb bijeli na palubu sjeda. *
jutros je dan
Jutros me dan dotakao prostranstvom lepotom rukom od oblaka budnošću zaspalog širinom voljenog životom tek rođenog.
More krije riječi
U vali spava val Bure nose ure Plaža lijepa laža Njedra kriju jedra Suze plima uze Kamen kaže amen Nomen est omen
Okupana suncem
Proljeće mi Vesna podarila, božanskom ljepotom me dodirnula, zrakom mi sunce srce dotaklo, probudilo košnicu nemira u meni i potaklo šum onog znanog potočića što je zamrznut u sjećanju zaspao. Zažutjela vrba pelud livadom prosula, miris ljubica u travi uskomešao sjećanja, breze u sokacima sonate zašumjele pa se čuje kao poj malih anđela. Vjetar je […]
Špinaker
Dva se vitra nad jedriljem tuku onaj stvarni i onaj kojeg nima špinaker mi probužale tice vanka lito, a u meni zima.
