Kategorija > Uncategorized
Nestvarna šetnja
Pjesma inspirirana slikom slikara Abela Brčića Kad bih mogla ovim gradom prošetati s zrnom gorke soli ispod jezika Koje se ne može progutati A niti ispljunuti Silenom šutnjom Upijala bih mir i sve boje sunca S lica kuća i ulica Od umora klonula Na kraju puta bih zamolila Svemoćni podari mi noć […]
Crna mačka
Jesi li samo navika Svjetlo u tami ili nešto više Čežnja koju ne ispiru kiše Plamen nikada izgorenog krika.
Osamljenost
U odrazu ogledala čuči žena sitna izgubljena otvorenog oka šutnja je pita što si htjela odgovora nema samo se osamljenost prelama po sred čela
Ne želim te u virtuali
Ne, ne želim tvoje slike Tvoje poglede zarobljene U blendi fotoaparata. Niti te u virtuali ne želim Gdje te mogu izbrisati Samo jednim klikom.
Gdje je rođeno svjetlo
Šta je jesen? Rasplakano nebo iznad grada Lišće razbacano po trotoarima Pokisla jata malih ptica Tvoja mokra haljina Srebreni prah na prozorima kafana Vjetar koji dolazi pred zoru Dim cigareta i ustajali miris duhana Magla koja nas vuče ka tamnim daljinama Izbledjeli mjesec koji šapuće nešto Slatko sjećanje na djetinjstvo Jesen je uvjek u pravu […]
Noću čuvam
noću čuvam jezik da ne potone u vlastitu rijeku spuštam se širokim stepenicama u tamne prostore otvaram ih pogledom skrivajući sol pod jezikom guram se kroz oporu stvarnost s ružama u žilama oprezno skidajući trnje s unutrašnje strane sutona