Pisao sam tvoje ime I sve označio njime Kao pseto ostavljao trag.
Kategorija > Uncategorized
Pjesmo moja
Čekaš me kao najvjernija žena, hrabra i neporažena, a prolaze dani od kiše i sjaja. Nemaš me, gledaš iz tog mračnog kuta dušu što svijetom luta i vječno čekaš (bezuvjetno, do kraja).
Jakost
Uzbiban oštrom mišlju zrak se o moje tijelo razlama uistinu hladno mi je trenom svakim još hladnije skupljam razloge nevoljno poraz pruznajem toplije mi je uistinu toplije
Razgovor s pjesnikom
O ja te pozdravljam zvijeri draga ti skupo prodaješ vlastitu kožu i mene gone, i za mnom već traga okrutna rulja s rukom na nožu .
Boomerang
Oni se uvijek jednom vrate Pokucaju u neke čudne sate Ko boomerang (kojeg dugo nema) S vrećom neprežaljenih tema.
Jednom kad..
Jednom kad ti dosade igre opetovane ostarit ćeš ti već odavno star u tom jednom kad neće me biti na domaku duboka šutnja u kutu sobe otok si nemaš kud ti već odavno star vidim kako ruke opuštaš u prazno zatvrtložilo te našlo što prizvao si
Hotel Angleter
Hotel Angleter, soba broj pet na bijelom zidu zlosutne sjene pjesnik jedan pozdravlja svijet teška vremena, cere se hijene.
Sama na svijetu
Katkad si sama na svijetu – djevojčica u mraku, Na tebe pada nebo Bez sunca i zvijezde jedne. A ja zakopan u sebe – tu sigurnu raku, Napišem tajno pjesmu, Riječi mrtve i bezvrijedne.
Ne postojiš
Ne hrani me praznom riječi jer izrečeno ne možeš poreći Iza mojega glasa čudiš se sam sebi Množi se iznenađenje
Još se nedam
Još, ponekad, prošetam, kroz polje makova, do male ulice na kraju grada i gledam kako, na staklu tvoga prozora, gasi se dan

