Premećeš naranču iz ruke u ruku po ne znam koji put
Kategorija > Uncategorized
Prepuštanje
Više nisu jasni putokazi a ceste su samo ceste sve nekud vode spuštam umorna koljena na zemlju do odmora i sve što nosim teško svoje izuvam cipele nogama tijesne zagazim bosa van ruba ceste poljem pratit ću nebo pa gdje god da me odvede i onako mi je sve jedno
Ne – dodir
Uvučem pogled kriomice u drago lice pogled miruje i miruje drago lice i mirujemo dok se ne – dodirom dotičemo
Kliše na kliše
„ Kakvo će vrijeme biti sutra ? “ To pitaju djelomični znanci U tišini i predugoj stanci Kad im je neugodno iznutra.
Svitanje
Prepuštaš me ulici dok mrvičasto pomalja se jutro perači ulica svjedoče o skorom dolasku dana ružmarin i lavanda stješnjeni u pukotini kamena zamirišu jače puneći mi nozdrve prštim smijehom u inat zašušti moja košulja od htijenja tijesna pomakni se stojiš na putu suncu
Nedopisana pjesma
U gluho doba noći bude me sjećanja na djetinjstvo koje miriše na jabuke što dozrijevaju u komšijskoj bašti
Baobab i netopir
Postoji drvo što naopako živi Krošnja mu pod zemljom, korijen u zraku, Navikava se svijet na taj rast krivi Čarobni mu plodovi zriju u mraku.
Raspoređene misli
Rasporedila sam sve svoje misli na svaki dan po jednu, da tebi u susrete hrle i svaki te dan grle nježno. Sve tvoje rijetke riječi pažljivo i sjetno sakupljam, u posebnu škrinju spremam iz koje neće moći ispariti nego će vrijedan lijek za umornu dušu ostati. Kada starost tijelo obgrli, godine oči zamagle, brige […]
U kratkim crtama
Mogao bih reći da si sunčana zraka na prozoru kroz koji gledam svijet I u ovoj sreći da mi je žena svaka zaboravljena pjesma, zgažen cvijet.
