Kategorija > Uncategorized

Misao tek . .

  l  i  n  k Ne trudi se,   mene nije lako upoznati, shvatiti, a kamoli  voljeti, u svoj svojoj jednostavnosti previše je riječi koje nikada na glas neću izgovoriti, toliko je stihova koje bezglasno šapućem, toliko je u meni  cesta,  na kojima samo tuga caruje, a nerijetko nikuda ne vode samo u moje snove […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pitao me mjesec

Možeš li ti svako jutro radosna se buditi dane sretne brojati kao da su ti trideset i tri? Pitao me mjesec jutros dok je zvijezde na počinak spremao i jutro se lijeno dolom vuklo.

Pročitaj cijelu poeziju

Danas ću šutjeti

Danas ću šutjeti neću izgovoriti ni rječi samo ću se sjećati prvog susreta ustarom parku, među krošnjama i sjenama posutih notama tvog glasa Danas neću sanjati tvoje davne korake što klize preko polja makova, suncokreta i žita ni dijeliti stihove kao ostatke jučerašnje večere Danas se neću igrati jastucima ni stavljati bezmirisno cvijeće u vazu […]

Pročitaj cijelu poeziju

Moje pjesme

Ove pjesme nisu za priredbe. One nisu da ih glasno viču. One su pisane za one koji svoju priču nose tiho  u sebi zapretenu.

Pročitaj cijelu poeziju

Tko laže

Tko laže da svici ljubavi ne lete s jeseni da samo proljeće pruža ljubavi cvijeće. Tko laže

Pročitaj cijelu poeziju

LUTKA NA KONCU

                  riječima me umjesto šutnjom nagradi okamenjenih  misli nedostajanjem  boje glasa   otuđena  sobom od sebe od svijeta trajem    još jedan dan se gasi spoznajom poistovjećenja  s’ lutkom na koncu ja i ovaj ludi svijet kao jedna igračka u danom  trenutku uzeta iz vitrine zasičenjem u istu vraćena okrznuta kojom koordinatom da se […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kada dođu prijatelji

Kada dođu prijatelji izbaci tugu kroz vrata. Na stolu smokve suhe masline i vino što nudi se gusto crveno i fino. Svijeća treperi u noći dok pjesma se toči stih po stih. . Marija Juračić

Pročitaj cijelu poeziju

Makakade

Ne govori makakade jer već cila riva znade da si cukun, dižgracija smišna tvoja malicija.

Pročitaj cijelu poeziju

sudbina je ponovo odabrala mene

Znao si od prvog dana, a ja sam bila sigurna. Nasa ljubav ima vrijeme trajanja. Trošili smo ga burno, vatreno i pohlepno, željni promjene učmale svakodnevice. Na razmeđi onog jučer i onog sutra stojimo danas, potpuno zbunjeni u nevjerici svršetka, a netko mora reći: „Kraj“! Sudbina je ponovo odabrala mene.   22.07.2012.

Pročitaj cijelu poeziju

Čežnja

To se, još, ne bi moglo nazvati ljubav samo drhtaj, mala slabost lahka kao miholjska paučina zapletena u tvojoj kosi

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts