bijela draga moja kroz okno gleda crna je noć u oku njezinom magle noćne oknom prolaze nevjesta moja bijela mene čeka
Kategorija > Uncategorized
Ciklus minijatura – Vitraji duše
I. što vam u mislima spava dok zaogrnuti snovima otključavate vrata vremena i uranjate u prostor između kraja i beskraja gdje se nevidljivi svjetovi isprepliću gdje je jučer sutra a danas ne postoji . . . tražeći sebe u pravilu pronalazeći veliko ništa
pjesma o kiši
Kišu, kišu mi donesi putniče kroz vrijeme Neka opere ovo prljavo, teško breme Neka lijeva, grmi, sijeva Neka nebo cijele noći rapsodiju vlažnu pjeva
Ti pamtiš
Ti pamtiš kako sam bosa trčala Bolunjskom šumom zbog izgubljene oklade, kako nas je Pariz slijedio trgovima i ulicama samo da čuje naš smijeh.
Usnama šutjeti
živjeti ćemo na suncu mjesec će nam ležaj biti svaka zvijezda će nas opijati glazbom tame rosa će nas jutrom darovati obećanjem
jutro je prosulo sjaj po tvom licu
Osluškujem, Tvoji se koraci tiho uspinju Ranim jutrom u moj dom Dok još snovi noćašnji Lebde lagano iznad postelje. Dolaziš prepun čežnje Kao dječarac razigran i željan U zagrljaj što spreman te čeka. „Ostavi brige ispred vrata“ Molim tiho, bez glasa, Dok osmjeh te moj pozdravlja. Jutro je danas opet Prosulo sjaj po tvom licu, […]
skrovitost istine
Najljepši dio dan osmjehne se u tvom oku dok uranjaš u zelena jezera mojih želja. Poljupcima prekrijemo tišinu dodajući još jedan dan u skrovitost istine. 03.08.2012.
Ciklus minijatura – KRHOTINE
I. vrti se Zemlja oko svoje osi najtiše kao što dah zadržavam da me sablasti ne otkriju iznova darujući mi nemirne snove praćene mjesečevim mjenama u ciklusima besanih noći a i dani nisu ništa bolji
U očekivanju svitanja
Moram sam u sebe uroniti pronaći put i most do jedne rasplakane jeseni koju čuvam u neizgovorenim riječima u sjećanju na ukradene poljubce od kiše u očekivanju svitanja Mozda previse tuđih rana bolujem možda ličim na lastu koja nema gdje da se vrati možda samo želim da ispričam priču koja ima sretan kraj
priznanje
Kada bi smjeli priznati glasno koliko ljubavi dijelimo tajno, kada bi, bez krivnje, dozvolili da ljubav raširi krila, da li bi se istim žarom voljeli? Mislima slobodu dajem da polete, da obznane svu sreću koja toplinom moj dom ispuni tvojim dolaskom, osmjehom želje, tvojim poljupcima, kada smo svoji, makar malo, kratko, kada krademo danu trenutke […]
