Suzana Marić “Još je jesen uspavana u meni”

 

Još je jesen uspavana u meni
prekrivena mekim šarenim prekrivačem
kojeg je vjetar danima uz pjesmu tkao.

Još miruju moji usnuli pupoljci, spavaju
u prohladnoj sobi duše.

Al’ Sunce dolazi, putuje sa pregrštom
procvalog cvijeća;
nosi mi na dar najljepše poklone. Budi usnulu jesen,
da izađe potiho,
da je nitko ne vidi, susretne ju na ulici nepočešljanu i umornu od besanih noći, sa sivim oblacima ispod očiju.

Dolazi…
Dolazi nježno, cvrkutavo proljeće-radost duše moje, pa trči, pjeva, otvara vrata sreći i suncu.

Pratim ga osmijehom,
grlim ga rukama željnim nježnog mirisa, bistrog plavog potoka koji zrcali sreću neba.

Uživam u poklonu
ovaj tren, ovaj dan
dok je cvijeće svježe, mirisno, dok ne ode
sa zapadnim vjetrom
nazad prema jeseni.

 

Pročitaj cijelu poeziju

A. Ž Kahlik “Na laptopu AŽ Kahlik”

Pogleda spuštena niz padine zelene
Do Bantry Beara putujem.
Na ovom čudesnom putovanju
Životnih promjena, događanja
Jednako čudnih,
Postajem malena sjena vremena
Zapisanog za sjećanje jednom
Kada sve će ostati samo
Poneka stara fotografija
Moderno čuvana na laptopu
O Ireland-u.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Potpitanje smisla”

Dinamika
kvalitetnih –
odnosa uma
i jarkog duha…

Znatno gubi
na snazi! (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Kraj i početak”

Uz sveprisutno nebo ružičasto svitanje,

zajednička sudbina pozorišnih komada,

kod previše zahteva predlog za putovanje,

oproštaj s panoramom izneverenih nada.

.

Važnije od nevažnog besmisleno delanje,

do sledećeg susreta u oblake zverati,

s gomilom otpadaka gladi utoljavanje,

boravkom van večnosti druge svetove znati.

.

Duž stvarnog horizonta prozor bez ragastova,

za prolazni trenutak signali nečitljivi,

brze oči snajpera i lepršavost snova.

.

Uz raskid ugovora datum bez alibija,

kroz slike u snovima doživljaja verzija,

ljubav na prvi pogled a odgovor kolebljiv.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Ti si srce u srcu mom “

Pišem ti danas, starice moja,
pismo, par riječi iz duše svoje;
znaš, fali mi osmijeh, ruka tvoja…
al’ počuj sada riječi moje…
.

Oprosti mi sve, starice mila,
dane samoće i tvoje tuge
jer si pred odlazak sama bila,
oči su ti sklopile ruke druge.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Franjo Frančić “Nikada”

Otišla je sa zadnjim vlakom,
sunce u očima njenim me oslijepilo,
usnice su joj  mirisale na med,
njeni brzi pokreti, su me uznemirili  do blaženstva,
donijela je glazbu mira i strasti.
(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts