Dobitnik sam književne nagrade Miloš Vidaković za najbolju ljubavnu pesmu. Nagrađena pesma je “JESEN”.

JESEN

Ne mogu ja njima reći koliko volim jesen
Slep je to narod
Grub

Ne ume sa bojama
A jesen bez boja

Može li neko zamisliti jesen bez boja

I dlanove pune lišća
I ono čekanje kiše
Celu jesen bez žute
Bez šarenih kišobrana
Što rastu iz rebara slučajnih prolaznika
Na ulicama kojima si prolazila
I onim do njih
Na kojima te još uvek čekam
Na kojima te još ljubi
Moja duša

Ne mogu ja njima reći koliko volim jesen
I onaj mali svemir ispod kaputa
Kada se skupiš uz mene
A prsti nam se ujedaju
Od sreće
A zagrljaj postane mera svega

Ne mogu ja njima reći koliko volim jesen

I da svaki list je
Samo ljubav
Samo ljubav toja

https://www.opstinarudo.com/2021/11/rezultati-medjunarodnog-pjesnickog-konkursa-milos-vidakovic-rudo-2021/

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Poezija sandžačkog učitelja, novinara i književnika Ismeta Rebronje, rođenog 1942. godine u Goduši kraj Bijelog Polja, nije uvijek prohodna.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ne bih te htjela buditi

u tvojim slavonskim maglama

gdje porođena čekaš ratnike

s Vuke i Dunava.

Oni se tebi, majko,

neće tebi vratiti.

Ne daš mi da posadim 

crni križ na ravnima: (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Umorna duša nebo ugleda

što zove je gore anđelima,

nikom je ono nizašto ne da

nebo, što bdije nad nama svima. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kad zv’jezda previše zabljesne

izgubi se u svome sjaju,

anđeli kad nebom zaplešu

sveci se rastrče po raju.

I mjesec kad nebom zablješti

prvo se on kupa u sv’jetlu

pa onda tek zemlju obasja

sv’jetlošću b’jelom u svom letu.

Valovi mora kad zapjene

prvo udare po st’jenama,

glasno tišinu neba ruše

kad se sljube sa sirenama.

Onda se sve najednom stiša:

Zv’jezda, anđeli, mjesec i val,

veličanstvena stiže zora

da pozdravi usnuli žal.

To su noćne igre nebesa

i opuštanje mora noćno,

predivna zemaljska čudesa

sve na ovom svijetu moćno.

Đurđica Brčić

Pročitaj cijelu poeziju