Noćas je vjetar opet svirao
Noćas je vjetar opet svirao
Note je nasumično birao
Gudio na svojoj staroj violini
Dok je noć plesala po mojoj dolini.
I drveće kao da je prohodalo
Uz njegovu svirku plesat stalo
A škura je stara cviljeti stala
I ona bi rado zaplesala.
U suludom ritmu pleše i breza
A meni kroz kosti pleše jeza
Kao da nikad prestati neće
Svojom se svirkom sada razmeće.
I tako već danima, noćima
Plešu sjene pred mojim očima
Pa je i san plesati stao
Nekamo u noć s vjetrom pobjegao.
SUZANA MARIĆ
Danas
Neprekidno prebirući po danu
priželjkuju otkriće čudesnoga
koje bi moglo
otpjevati zaspanku mislima
koje i u snu odišu samoćom
oni usnuli
još vjeruju
SANjAR
Ja sam sanjar život c’jeli
sanjam budna i kad spim
nit me od sna java d’jeli
sanjam snove srcem svim.
Zlatnom iglom ispletene
snove skrivam, čuvam za te’
umotani u satene
broje dane pa i sate.
sanjam često tvoje oči
pa se sretna budim tada
jer zabljesnu usred noći
sjetnom suzom, boje žada.
I dalje ja pletem snove
nekad srebrom, nekad zlatom
zasanjarim dane nove
i borim se sa inatom.
Bar u snove tad mi dođeš
drugačije niti nećeš
makar samo kroz san prođeš
ja osjetim: Tu se krećeš.
