Sa Maštopletovog bloga
Sa Maštopletovog bloga:
Marija Juračić o romanu „Bijela vučica“ Suzane Marić 
UDRUZENJEALIAMUNDI.WIXSITE.COM
Marija Juračić: O knjizi „Bijela vučica“ Suzane Marić (više…)
Molitva bijelog križa
Kada mi dođeš u pohode
Kada kolona ljudi ode,
A ti i majka ostanete same
Stavi ruku na moje rame.
Kada se prepustite same plaču
Pod tvojom rukom zadrhtat ću
Jer posljednji dodir onoga dana
Bila je moja smrtna rana.
Osjetiti ćeš moju patnju, bol i strah
Kako se čovjek pretvara u prah
Okus krvi, straha i dima
Što je ostao zarobljen u grudima.
Očaj svakog novog koraka
Zvuk plača, krika, uzdaha
Dok nas k Dunavu mutnom vode
Daleko od doma, od slobode!
U svom srcu ćeš me osjetiti
Ne želim ti bol podijeliti
Niti strahotu, očima viđenu
Ne želim te gledat’ postiđenu!
Jer stidjeti se nemaš od koga
Budi ponosna ti na oca svoga!
Dajem ti ovu opomenu:
Čuvaj kćeri, na me’ uspomenu.
Sjeti se, za slobodu sam pao
Al’ nisam život uzalud dao!
Ne okreći, kćeri pred istinom glavu,
Ne dozvoli da nestanem u tvom zaboravu,
Jer zaborav će me najviše boljeti!
Čuvaj, kćeri, majku i nastoj preboljeti!
pored puta
Topi se drveće
U oku sam uramio brda
Celi oktobar
Miriše soba na belu kafu
Dublje dno duše greje
Dublje do smrti
Gazi oblak po krovu
U nedrima golim rađa se pesma
Epitaf za slepa slova
Žutog lišća
Svet je preplašen
Čuje se samo
Tiho
Tiho
Srce
Lupa
Sve pregori
Takva je jesen
Natopljena jadom
Pored puta
Pored puta
zvono
Pod kožu mi uselilo zvono
Pet kilograma bakra
A duša tek zašumi meko
Korak me ne sluša vekovima
U srcu osamljena ravnica raste
Još je gaze između sna
Mali mravi
Od stakla
I tako ižednim
U krugu lepe tišine
Što talasa
Što se talasa
Pod kožu mi uselilo zvono
Biljke me zamišljeno gledaju
Još od prve molitve
Koju niko nije čuo
A svako je u nju verovao
