Slika koju nam je podario akademski slikar Abel Brčić izazvala je reakciju nekoliko pjesnika. Evo i mog priloga.
Gdje je rođeno svjetlo
Šta je jesen?
Rasplakano nebo iznad grada
Lišće razbacano po trotoarima
Pokisla jata malih ptica
Tvoja mokra haljina
Srebreni prah na prozorima kafana
Vjetar koji dolazi pred zoru
Dim cigareta i ustajali miris duhana
Magla koja nas vuče ka tamnim daljinama
Izbledjeli mjesec koji šapuće nešto
Slatko sjećanje na djetinjstvo
Jesen je uvjek u pravu
I kada me ostavi samog ispod duge kiše
Ja ću se pitati
Gdje je rođeno svjetlo?
Rastopiću jednu riječ
Ispisaću molitvu
Spomenuću tvoje ime
Uostalom, ne postoji ništa više
Osim neba i moje ljubavi
Kada mošt bježi
Miriše jesen. Cijelo selo opija miris mošta što vrije u starim hrastovim buradima. To novo vino grgolji i šumi i pjeni se u svom naporu i rađanju u mirisnu dobru kapljicu. (više…)
