Gospon Oksimoron
iz grčke nam donacije
poslovično čudne
vuče konotacije.
Ostaju sjećanja
Prošećem ponekada ulicama našim
Samo ptice u grmlju preplašim
Jer sve je pusto, samo uspomene žive
I u sjećanju slike već pomalo sive .
*
Noću čuvam
noću čuvam jezik da ne potone u vlastitu rijeku spuštam se širokim stepenicama u tamne prostore otvaram ih pogledom skrivajući sol pod jezikom guram se kroz oporu stvarnost s ružama u žilama oprezno skidajući trnje s unutrašnje strane sutona
