Eh, muškarci
Jedan gumb više
Otkopčan na košulji
Već pohotno oko
Znatiželjno bulji.
Pa, ispod košulje se
Ništa ne krije
Što muško oko
Vidjelo nije.
A, što s njima?
Takvi su oni.
Za sve su krivi
Ti čudni hormoni.
Ti si kiša
U mjestu ukradenom od boli
ti si kiša koja nježno pada
i na uho mi pjeva uspavanku
U tvojim očima je nježni zaklon
gdje smirujem svoje srce
i pronalazim izgubljene snove
U noćima samoće
kad se magla spusti
moja želja da budem s tobom
je jedina svijeća koja svijetli
Mi smo obećani san,
jedna poema, jedna pjesma,
koju kiša pjeva
arijama fada i sevdaha
i mojim grudima šapće
da je svaki susret na putu
želja da te zagrilm
Zlatna nit
Bez sjaja u vječno praznini
Nevidljiva snaga blistavog lica
Kao leteća plamena ptica
Raste nit koja cvate u tišini. (više…)
