U lišću nešto šuška
Neka mala,crna njuška
Da pogledam
Kad on, bjež’
Bodljikavi, mali jež
Preplašio me se, jadan
A možda je bio gladan
Za strah sam se odužila
Jabuku mu ostavila
Neka ježić slatko ruča
Kad izađe iz tog pruća
zašavši u prostor iz kojeg ne možeš izaći upijaš žuđene kapi razlivenog sjećanja sve dok se ne iscijedi i zadnja kap bola skupljenog u naraštajima dok se rastvoreni cvjetovi ne pretvore u prah razlomljene stvarnosti čak i ako ne želiš vidjeti treperave zrake svjetlosti što kroz pukotinu vremena oblikuju život
Kada bi drveće pričalo
Što bi nam ispričalo
Koje tajne otkrilo
Kada bi pričati znalo
Kada bi drveće plesalo
Bi li valcer zaplesalo
Pa sa svojim granama
Zaplesalo sa nama
Kada bi drveće pjevati znalo
Bi li sa vjetrom zapjevalo
Pjesme lijepe i bez stanke
Tihe,tihe uspavanke
MARIJA JURAČIĆ "MUTNO MORE" ROMAN - REDAK
MARIJA JURAČIĆ " ZONA" ROMAN - REDAK
MARIJA JURAČIĆ "DRONOVI, FUREŠTI, UBOJSTVO" REDAK
MARIJA JURAČIĆ "NEVINOST" ROMAN - REDAK
M. JURAČIĆ "BLAGA OPOZICIJA" KOMEDIJE- SHURA PUBLIKACIJE