Slušao sam
kako udaraju lopatom o kamen,
kako pjevaju pjesme odavno zaboravljene. (više…)
Slušao sam kako udaraju
volim kada si zbunjena
Volim kada si zbunjena
Daleka ispod granja
Da mi fališ do šaputanja trava
Da ti falim
Da te budan sanjam
Kada za ruku tuga me povede
Volim da te čekam
Da gazim krovove
Kada mi srce zaledi daljina
Kao sneg cvrkut ptica
Koje su zaboravile da lete
Subotom što zvezdano miriše
Na nedostajanja
Volim kada zaspe kiša
Da te budim
Da ti budem boja
Kojom ćeš nacrtati dan
Od kojeg i sreća ozdravi
Volim kada si zbunjena
Blagom tišinom mojih usana
Na tvojim usnama
Pod krilom ptice
i pustoš nade volim kao led uzdahe lomim kada se zamrznuta riječ otapa i kao med cijedi pod krilima ptica zemlji šapućem krilima ptica zaštićena i pustoš nade volim kada sumrakom se prolomi sjevne strjelovito munja zagrmi stenje a nad valom zasvjetluca odsjaj kao da se bezbroj mjeseca rodilo u istom trenu more zapalilo pod krilo ptice sklonim zaspalu nadu govorim moru govorim dok cijelu sebe na trenutke lomim
Magla
Vukla se magla jesenja
Kroz krošnje divljeg kestenja
Vukla se, penjala, verala
Haljinu bijelu poderala
Vjetar je maglu vidio
Smijehom ju svojim postidio
Onako, svu jadnu, poderanu
Od suhog granja izgrebanu
Naljutila se magla jesenja
U krošnjama divljeg kestenja
Zamahnula ljuto bijelim skutom
Pa krenula dalje svojim putom
