Privid sam čini se uvijek staložena

Kad mi laži govore jednako  istini

opirem se iznutra tegobi koja me pronalazi

posustajem u traganju za nekim lakorukim

s kojim bih oblikovala stvarnost

prstima tvoreći stisak koji cijedi

smijeh u zadnju kap

dovoljnu za sad

samo za sad

Pročitaj cijelu poeziju

ogoljela, sama.

Izranja, blješti, osvaja. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

da bih te razumjela

u kiši sam te zadržala

kišom hranila jesen

samoća moja

nije te dotaknula

sada sam postala noć 

crni lahor razodijeva

listove mladosti

čežnju zaboravljenu

u tvojoj čaši             

što li je stablo

što li je ova krošnja

bez svjetlosti

kada je nemoć zadržava

u unutrašnjosti bića

beskrajnoj dubini

viđenog i proživljenog

na tamnim stranama

gdje budućnost tvoja počiva

smirena i raspoloživa

da nova prostranstva kruni

 

Pročitaj cijelu poeziju

Čuješ li
Pesak se prstima ne čuva

Čuješ li
Neka pradavna nežnost cveta u kostima

Čuješ li
Leptira čija sam krila izdahnuo čekajući ljubav

Čuješ li
Kako te udiše očima drhtavu i moju

Čuješ li
Najređi se čekaju verno

Čuješ li

Čekam te

Pročitaj cijelu poeziju

Kao jabuke
dozrijevaju mi uspomene
na policama sjećanja
prelažem ih
tražeći komadiće osjećanja
koja su se desila nekad
i želim da mi ponovo dođu
da napišem pjesmu o njima
koristeći tajanstvene riječi
ukradene iz priča staraca
koji na trgu ptica
čekaju jos jednu jesen
Moje su pjesme samo moji snovi
koji dok nebo spava
okupani kišama
slobodno lete
do posljednje stanice
da isprate ljeto
Prebiram po njima kao po pijesku
tražeći školjke
u kojima je zarobljen
vrisak
jedne mladosti

Pročitaj cijelu poeziju

Ište golemo ždrijelo  vapi

nečistu savjest

nemam mu što  dati

tek po koju mrvicu

nedostatnu za toliku glad

zbog njih  uzdišem

a uzdah je moja najtiša molitva

za oprost

čujna od mene  do tebe

Pročitaj cijelu poeziju