Arhiva > branka

Sječa ruža

Koljači crvenih latica podižu ustave zla kopljima urešenim trnjem ukradenog mraka. Počinje sječa ruža. O tvoja kamena ramena vješam strah svog mirisa i hodam tvojim tragovima u izbjegavanju smrtne kazne za ljepotu slijepih. Ti padaš prvi. Prvi među zadnjima iz ružarija okrunjenih. Gdje staju tvoji tragovi, prestaje i miris svetosti. Čvorovi odriješeni bola. Pokolj grimiza […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lice, oko, zrak

Jutros vidjeh prašnjavo lice čovjeka što na rubniku slijepe ulice prosi vrijeme za još jedan dan. Svoje lice pognuh od srama, da me ne upita za žlicu samilosti koja ja u davnom ratu strijeljana za veleizdaju zelenog lišća. Vidjeh i majku sa djetetom na praznoj dojci u prizivanju mliječnih oblaka, koje su protunatalne rakete raznijele […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pucanj u

Pucanj u Sjedim do nogu dana i noktima grebem porculansku površinu zraka, tražeći nalazište artefakata o sebi.

Pročitaj cijelu poeziju

Posjetitelj

Odluči se za mene. Između pasije koja je neminovna i lakonskog trajanja na izdisaju, odluči se za plitki gaz moga sidrišta. Ja sam uvijek u ravnodnevnici. Podjednaka količina žuči i meda. Živim u svjetioniku nasred neba, u počasnom krugu pakla u kojeg puštam samo najvjernije. Zato, odluči se za mene. Pod mojom krunom mrtvi i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Zavjet pokornosti

Propustih šutnju kroz svoju pest i onda rastvorih dlan što peče. Sve što nađoh znak je riječi od čije siline nema veće. Prinesoh je čelu da utisnem bol koja iz nje vrišti i ječi. Kad padala budem, prvo ću pasti za onog koji preda mnom kleči.

Pročitaj cijelu poeziju

Usnuće

Carskim rezom odrođeni, pronalazimo način da se zadjenemo jedno u drugo, bez mogućnosti ponovnog rašivanja. Padam ka tvome dnu i tajim ispod svih sedimenata potrošnosti. Ljubljeni, nikad mi se tu ne moli! Ako kapnem s tvoje donje usne, krugovi na površini razotkrit će dokaze o meni. Obećavam, neću se buditi u podsjećanju na sebe.

Pročitaj cijelu poeziju

Megalopolis

U megalopolisu naših susreta obitavaju nagi polubogovi, gladni vođenja ljubavi sa našom lakovjernošću. Povremeno podignemo zavjesu da naša tijela zabjelasaju pred njima, u ložama opozvanih. Svaki čin urušava nas u njihove polulaži, za koje nas gromoglasnim pljeskom uvjeravaju da su vrhunske istine. Naklonimo se našoj izvedbi života. I nakon nagih polubogova, u orgazmičnom snu nepostojećeg […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pejzaž zla

Inje u mojoj kolijevci i let lastavica ka tjeskobnom zenitu. Pobuna sjena u prašumi zimzelenog cvijeća. Pejzaž zla. A ja mu se tako radujem. Nad dugom crnog kolobara zapis o utami ljudi koji sanjaju. Svaki mjesečar potpisuje ga otiskom svojih zjenica. Ponestaje mi tame za ovu ljepotu. Inje u kolijevci se topi. Koščata ruka nježno […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ave

Pročitaj cijelu poeziju

Divinum

Božanstveno je stajati sred pljuštanja žive kiše, u kojoj me baš svaka kaplja zaobiđe. Uistinu, kažem vam, božanstveno je živjeti sred tolike galaksije raščovječene ljudskosti i biti prognanik boli. Putovati, putovati moram. Iz jedne smrti u drugu. Samo tako ostajem perpetuum divinum. Uistinu, kažem vam, nakon bičevanja, jedini melem je sol.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts