Tišina u sobi je slojevita , teška sporo leluja dok se probije kroz trak sunca koji joj pruža otpor a onda se slegne, nevidljiva oslobođena napora prolaska . Zanemaruješ je odviše lijena da pokreneš glavu kako bi je bar ispratila u smiraju dok polegne tu oko tebe po tvojim stvarima .
Kategorija > Kutak proze
Važno je znati
Moje bitno je zbijeno u nebitne detalje jer onda najmanje dopušta biti 0tkriveno. Zaključujem kako kvalitetno sjećanje ne boli i stoga ne tugujem, samo ovlaš prevučem prstom preko osjetilnog ožiljka te tvrdnju razblažim mišlju na violu /stvar odabrana nasumce/ Naoko površno, samo naoko, pomalo pakosno namjerno činim pripremljenu varku za neznalice a znalci, nasmijah […]
Prozor
Puno su se puta ove skale našle u mojim pjesmama . Dok ih polako savladavam one mi pružaju nevidljiv otpor pada mi to na pamet. Tako razmišljajući stigoh do prve vidilice .
A bila su tri grumena oteta zaboravu
Bilo je to sretno vrijeme ostalo u nepovratu, otrgnuto zaboravu. Pamti se opipljiva sreća koja se u u grumenima nosila oko vrata neprestano I sjala, sjala je čak i u snovima. Bojala ih jarkim bojama od kojih je zazirao strah strahom i ostajao ispred vrata
Uspomena
Nanovo se pogubila u redosljedu dana očima tražeći pomoć spuštajući ramena u znak priznanja .Podižeš bez riječi četiri prsta u razini njezina lica kazujući joj znakom koji je dan.
Pjesnici u gostima – Tinjan
Da je za sreću dovoljna samo lijepa riječ mogli su svjedočiti svi koji su se u petak navečer, 1. ožujka zatekli u tinjanskom Domu mladih u kojem je, suradnjom pazinskog Društva tjelesnih invalida Općine Tinjan i tinjanske kumpanije ”Kosirići” održana poetska večer, a sve u sklopu projekta ”Pjesnici u gostima” pazinskog Društva.
Nije bio moj tip muškarca
Hodao je na dva koraka ispred mene, siguran u svaki pokret. Sa savršenog potiljka tamna se njegovana kosa pomicala u hodu. Visina tijela osvaja na prvi pogled. Lijevu je ruku držao u džepu tamnoplavog, gotovo crnog kaput sa rasporom, koji je, otvarajući se u hodu, plijenio moj pogled. Misli su moje odlazile između tih stranica […]
Snomorica
Mučiš se s tim teškim koferima zašla već duboko u noć nesvjesna da si u njoj . Razasuti oko tebe ostavljeni tebi i moraš ih ponijeti ,i prvi i drugi i treći maleni . Ojećaš moranje ali ne uspijevaš se pomaknuti, Opuštaš tijelo i odustaješ a znaš kako slijedi kazna za neuspijeh za nemoć.
