Kada mi dođeš u pohode Kada kolona ljudi ode, A ti i majka ostanete same Stavi ruku na moje rame. Kada se prepustite same plaču Pod tvojom rukom zadrhtat ću Jer posljednji dodir onoga dana Bila je moja smrtna rana. Osjetiti ćeš moju patnju, bol i strah Kako se čovjek pretvara u prah Okus krvi, […]
Kategorija > Kutak proze
Kada mošt bježi
Miriše jesen. Cijelo selo opija miris mošta što vrije u starim hrastovim buradima. To novo vino grgolji i šumi i pjeni se u svom naporu i rađanju u mirisnu dobru kapljicu.
Mangupska draž slika Voje Radoičića
https://klepsidra757.ba/mangupska-draz-slika-vjekoslava-voje-radoicica/
Moja su ljeta bila drukčija
Ta su ljeta bila drukčija, moja ljeta slavonska, moji mirisi sela usred ravnice gdje se prašina kovitlala zrakom iza svakog konjskog kopita. Ta su ljeta bila puna strepnje i molitve kada bi se oblaci od Mađarske ili iz „babinog kuta“ počeli skupljati mrmljajući, a na poljima su se ljuljale zlatne glave žitorodne tik pred žetvu.
Molim za mir
Jutro me ponovo strahom budi. Kao da se i sama boji kuća zaškripi, zadrhti i zvuk potmuli iz podzemlja se javi. Razmišljam o krhkosti svega što život čini. Negdje u utrobi ove male plave kugle što prostranstvom svemira lebdi palucaju užareni jezici zarobljeni od postanka.
