Kategorija > Misaona
Katakombe poezije
U katakombe moje ti donesi cvijeće možda ga zavolim, možda mi se svidi voštano, bijelo sa mirisom svijeće odbija me sudba, privlače prividi. *
Da je sebe samo više voljela
Nikad nije imala hrabrosti za kidanje odvajanje Ili već tko zna kako to pravim imenom nazvati
dve pučine duše
Udišem tišinu kiša katran i smolu mašte postajem sakupljač nutrine zagubljen između par kapi procvalih i tek trulih osmeha bašte.
U nekom danu dokonom
U nekom danu dokonom kada ptice pjevaju lijeno a more se nevoljko valja u tom danu pospanom tvoje oči prizovem.
