Kategorija > Tuga

Pjesma boema

Što meni može taj život prolazan može me kinjit, psovati i biti nekad milostiv, uglavnom prazan za njega neću to vino piti.

Pročitaj cijelu poeziju

Potrošeni stihovi

Sve magične stihove što misli moje slijede potrošila sam na sanje što rijetko se ostvaruju ali toplinu tijelu daruju.

Pročitaj cijelu poeziju

Srce je tugom krvarilo

U knjige sam dane pospremala one puste što godine su ih brojile prašnjavim stihovima ih pokrivala misleći zaboraviti će dani znani lik.

Pročitaj cijelu poeziju

Tuga

O mene se objesila tuga pa mi šapće pa mi oči vlaži pa mi kaže; ti si moja druga hajde kaži, tko te više traži.

Pročitaj cijelu poeziju

Iskreno more

Pročitaj cijelu poeziju

Škabrnja

Pjesma je posvećena majci,  Evi Šegarić koja je 18. XI. 1991. u selu Škabrnji  u Ravnim kotarima u četničkom pokolju izgubila tri sina i supruga. Ravni kotari. Škabrnja. Nikada nije jednoj majci sudbina pisala slova crnja nego toga dana.

Pročitaj cijelu poeziju

reč zbogom

Umire ljubav tiho sa lišćem i kišom mutnom. Magla se rađa. Izvarničene suze cede naš bol u jednu sliku i jedan mol. Hladno je. Vreme nestaje dešava se to i nama prolaznost usred kraja predaleko a preblizo od zagrljaja. Gole grane ostaju srce je reklo zbogom.

Pročitaj cijelu poeziju

Srce u nedozvoljenom minusu

Svake noći karticu snova vadim da namirim potrebu za potrošenom ljubavi pin mi poznat,samo jedno ime dozvoljeno prekoračenje samo misli na njega dok moje je srce davno u nedozvoljenom minusu neće više strpljenjem fantazije namirivati. Zatvaram karticu snova u prazan novčanik , u torbu  vremena ga spremam u ormaru zaboravom neka čami. Možda i škare […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ne vidim ti trag

Ne vidim ti trag niti tvoje ljubavi nit što do sretnih dvora vodi pa se gubim bez kompasa silno stremeći ljubavnoj slobodi . Zarobljena u kamenolomu čuvstva kao kamelija htjela bi cvasti, poljubaca nema da me  nadom poje kao rijeke obale svoje ni zagrljaja nema da toplinu daju kao sunce samotnoj brezi na proplanku. Samo […]

Pročitaj cijelu poeziju

Iza života

Kad za mojim lijesom crni ljudi krenu ti nemoj klonut, već uzmi gitaru pozdravi mene k ̓o druga, k̕ o ženu neka klapa pjeva onu našu staru.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts