Ponekad svrate ljubavnici stari lavande miris udahnuti i pjesmu sa crne smrče pogledom od godina ispranim odslušati.
Kategorija > Uncategorized
Pred kišu
Dugo nas režu krilca balkonskih muha Crne domine olujni vjetar slažu, Sva treperi od ushita trava suha, A žedne se usne u tišini lažu. Ljepljiv je talog prašine prošlih ljeta I već duboko zavučen ispod kože, Čeka nas bol prokleto čistog svijeta Kapi što nas dijele dok se ludo množe. Oči žene opet svijetle prije […]
Stara poruka
Srce ko tuba istisnutih snova U tankom tragu već zapiše nešto, Nek ništa novo nema pjesma nova Opet me čitaš – i bolno i vješto.
Po povratku iz Padove
Ostavila sam sjenu svoju sjenu sitnu skrivenu u utoru kamena na prostranom trgu prije odlaska iz grada noćas kasno – rano pospana nesigurna je li vrijeme istina
Mi smo
Nismo mi vojnici nebeski što ratove zvijezda vode mi smo jahači vjetra obični čije žudnje životima upravljaju pa nas žedne ljubavi do nje dovode.
Mjesec je ušao u znak škorpije
Mjesec je ušao u znak škorpije kada sam pod uticajem opasnih zvijezda obrisao mrlje vremena i zavirio u svoje srce da vidim da li još može da osjeti bol
Otvorene korice
Prostrlo se nebo nad krilatom glavom Crvene od vina uši snažno mašu, Možda je tu riječ o indigu plavom Što prenosi u vječnost i ljubav našu.
Punina
Uobličenog šutnjom lako te nosim do odmorišta koje oslobađa od svega što prisiljava na moranje tu u okrilju ukradenog vremena ništa što znam i mene što zna jezik nema
Stisnuta srca
Ostaci davno kušanih slatkiša leže u šarenoj škrinji djetinjstva, Nagrizlo vrijeme – ta kisela kiša jednom prečista bratstva i sestrinstva. .

