Udaljeni ulicama mislima ostajemo sasvim blizu. Znam da korak ti svaki brižno je čuvan. Znam da prilike čekaš, da ih tražiš i bježanjem hvataš ostatke slobode. Izmičem nepomičnosti zarobljena tobom, a potrebom biti svoja. 09.12.2012.
Kategorija > Uncategorized
Neuhvatljive uspomene
Ne tako davno drhtao sam slušajući tvoje pjesme koje, bez finesa što zamagljuju suštinu stvari, pjevaju, djevojački nježno, o neponovljivoj avanturi života
Stop
Duša se ženina stisla srce u led pretvorilo dosta je bilo šaka, riječi što bole jače od biča. Um govori, tiho šuti, budi jaka prestati će jednom jezika i šaka. Do kada trpjeti se mora do kada trajati će mora zar u tom svijetu nema pravde za ženu to krhko nježno biće što ljubavi samo […]
Čekajući tramvaj
Opet mislim na tebe, čekajući tramvaj, i pitam se da li si ikada poželjela da prođeš ispod duge i vidiš svijet očima anđela
Na kraju
Na kraju ostao je samo crni cvijet u reveru moga kaputa varljiva osjećanja koja tinjaju kao vatra u kaminu i nada da zaslužujemo nešto bolje od ove ljubavi čije okove nosimo
Moj brat
Moj brat moj modri brat skriva lice davno smo se posvadili satirući riječi s glasnim do nečujnog svila se skrila ljubav u klupko nevidljivim ga zakotrljam nevidljiv mi ga vraća dobitnica druge nagrade na natječaju za najbolju neobjavljenu pjesmu gradske knjižnice “Marko Marulić” u Solinu
Spadalo žuto
Mjeseče skitnico ti vragolasti stvore zar ti ne znaš za ljubavne dvore inatom srebra svijetliš s visoka neba znaš da to začaranima ljubavlju ne treba. Obješenjače stari, zar ne voliš ljubavi čari pa luči pališ što nebo i oblake žari zaklon i tmina pred njima bježi dok zaljubljenima koža od strasti se ježi. Ti spadalo žuto […]
Tvoje depresije
Stvarno ne podnosim ta tvoja depresivna stanja. Zar misliš kako svima drugima ruže cvatu, a tebe jedinog trnje bode?
Sami smo
Sami smo, kilometrima i kilometrima odvojeni, pa možemo pisati jedno drugom iz svojih čamotinja

