Otapam ti maglu od sna i očiju, otvaram prozor da stidljivo sunce ugrije ti ruke, pokušavam sve da tvoja žudnja stigne do proljeća, da čuješ kako žubori zrak pjevom ptica, kako se rumene oblaci kad razgali se nebo, kad zakuca puninom sreće jer vidi kako promatraš sunovrate
Kategorija > Uncategorized
Silueta žene
Uv’jek je tu , čvrsta, ponosita, svim životnim preprekama hodi nekad se vidi ,nekad je skrita al’ hrabro je srce uv’jek vodi.
Nebo boje vina
Prosula je zora nebo boje vina, rasula tu boju svom svojom ljepotom. Sastalo se nebom plavetnilo mora zaplavilo bojom svojom nedirnutom.
Sreća
Strepim nad ovim tinjajućim svjetlom dok ne ojača i otvori širom kapije dana propuštajući me da pratim vidljivu nit izbavljujući me od teške noći I ne pamtim više ni djelić teških sanja U susret mi dolazi poznato lice U očima ima mala sunašca U rukama pregršt bijelih tulipana Sreća
Pod okriljem noći
Okrilje noći sve ljepote skrilo, sve što je danju blještalo od sreće, sve što je oku gledat bilo milo ljepotu vratit, noć, do jutra neće.
Krik
Ponekad se vojnici ne vrate sa krvavih polja pretvore se u bijele ptice i odlete do plavih visina da tamo snivaju S vremena na vrijeme obično s jeseni kad magle padnu na zamrzla polja dolete, odnekud, bijele ptice i puste krik iznad usnulih domova da probude one koji su ih zaboravili
