- Utama
Crn je moj dom.
Magla bez očiju
u grkljanu straha.
Crna. Crna. Crna
porođajna. (više…)
Privid sam čini se uvijek staložena
Kad mi laži govore jednako istini
opirem se iznutra tegobi koja me pronalazi
posustajem u traganju za nekim lakorukim
s kojim bih oblikovala stvarnost
prstima tvoreći stisak koji cijedi
smijeh u zadnju kap
dovoljnu za sad
samo za sad
da bih te razumjela u kiši sam te zadržala kišom hranila jesen samoća moja nije te dotaknula sada sam postala noć crni lahor razodijeva listove mladosti čežnju zaboravljenu u tvojoj čaši što li je stablo što li je ova krošnja bez svjetlosti kada je nemoć zadržava u unutrašnjosti bića beskrajnoj dubini viđenog i proživljenog na tamnim stranama gdje budućnost tvoja počiva smirena i raspoloživa da nova prostranstva kruni
Čuješ li
Pesak se prstima ne čuva
Čuješ li
Neka pradavna nežnost cveta u kostima
Čuješ li
Leptira čija sam krila izdahnuo čekajući ljubav
Čuješ li
Kako te udiše očima drhtavu i moju
Čuješ li
Najređi se čekaju verno
Čuješ li
Čekam te
Kao jabuke
dozrijevaju mi uspomene
na policama sjećanja
prelažem ih
tražeći komadiće osjećanja
koja su se desila nekad
i želim da mi ponovo dođu
da napišem pjesmu o njima
koristeći tajanstvene riječi
ukradene iz priča staraca
koji na trgu ptica
čekaju jos jednu jesen
Moje su pjesme samo moji snovi
koji dok nebo spava
okupani kišama
slobodno lete
do posljednje stanice
da isprate ljeto
Prebiram po njima kao po pijesku
tražeći školjke
u kojima je zarobljen
vrisak
jedne mladosti