Na uzglavlju crvena ruža Jastuk tvoje mirise čuva Toplina još prisutna Tijelo mi grije Udišem jutro puno ljubavi Grlim sreću danas I za sutra ju grlim Jer život je poput rose Ishlapi u trenu
Arhiva > veljača 2020
Neispjevana pjesma
produžila sam dan samoćom vremena skrivenog u tebi sve i da hoću ne mogu rastrgnuti zavjesu sna ispod svečanih zvijezda oblaci razlijevaju tišinu nepomućenu riječ stavljaju na moje usne u ruke cvjetove sna na dlanove bisere promrzlih ruku cjelove gorske tišine u mjesečinu ulazim i u njoj te srećem šapni mi još jednom […]
Sretno Valentinovo
Dragi naši Očarani, Htjeli smo vam darovati prekrasnu ljubavnu pjesmu kralja Salomona Pjesmu nad pjesmama, ali kako je taj gospodin imao, po vlastitom priznanju, preko 600 kraljica, nekoliko stotina konkubina, a djevojaka ni broja se ne zna, odlučili smo vam darovati ljubavnu pjesmu našeg dragog Josipa Pupačića. Sigurni smo da ćete uživati u njoj. […]
Pamte ulice
Još nas pamte crveni krovovi, siva pročelja zgrada, dugačke sunčane ulice i guste indigo magle grada.
kada bude lila kiša
Kada bude lila kiša Izmišljaće te moje ruke I ljubiće te breg Ni shvatiti nećeš da ljubav nije večna I da ono što misliš da je sreća Samo bol je Plakaće boje po krovovima I svet rastopiće se u lokvi Iz koje ljubi nas prazno nebo I peva nam uspavanku Koga da volim Iz dubine […]
Zoran Hercigonja “O destruktivnoj naravi čovjeka” izbor iz Diskursa
Odakle proistječe ljudska destruktivnost? Što je to što čovjeka navodi da bude destruktivan tiranin, da muči druge i uživa u svom tom mučenju i okrutnosti?
***
Pevam očima U pesmu puštam kvadrat i krug U meni grad U gradu ti Pevam O tome kako sam mogao da budem drvo Lakše je biti drvo Nego čovek ispod kaputa U čijem džepu još Venecija spava I najbolje grožđe zri Pevam Dva metra oko kapi kiše da utešim
